CRNOGORIČNI VRGANJ

Boletus edulis Bull.

Etimologija: edulis (lat.) = jestivo. Po dobroj kvaliteti.

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Boletales / Boletaceae / Boletus

Engleski naziv: Penny Bun

Klobuk: 4-20 (25) cm širok, mesnat i čvrst, u mladosti okruglast pa polukuglast, na kraju je raširen, te ponekad ulegnut i lagano ispupčen, površina je vlažna i ljepljiva; svijetlosmeđ, ponekad je tamniji, boja ovisi o staništu, s jasnim je bljeđim pojasom prema rubu, nije baršunast, naboran.

Stručak: 5-15 x 3-6 cm, krupan, pun je i čvrst, najčešće je sužen na vrhu i zadebljan na bazi, najprije je bjelkast pa smećkast, površina na gornjem dijelu je ukrašena sitnom bijelom mrežicom koja poslije postaje smećkasta, donji dio je obično bez mrežice.

Rupice: Najprije su bijele ili bijelo-sivkaste, zatim žućkaste i na kraju žuto-zelenkaste.

Cjevčice: Duge, jednostavne, skoro su slobodne, odmaknute su od klobuka, lako se odvajaju od plodnice klobuka; bijele su pa žućkaste.

Spore: Vretenaste, glatke, 12.4-19.2 x 4.5-5.5 µm; otrusina je maslinasto-smeđa.

Meso: Bijelo, u dodiru sa zrakom ne mijenja boju, nekada je smećkastog tona, čvrsto; miris i okus su vrlo ugodni na gljive, jedna je od rijetkih gljiva koje se mogu jesti i sirove.

Kemijske reakcije: Meso i cjevčice u dodiru s kalijevom lužinom posmeđe, dok kožica klobuka potamni.

Stanište: Raste u rano ljeto i jesen u svim tipovima šuma, najčešće u simbiozi sa smrekom, jelom, borom, ali i hrastom, grabom, lipom, kestenom, bukvom, brezom i drugim bjelogoričnim drvećem. 

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Upotrebljivost: Izvrsne je kakvoće, od davnih vremena je najcjenjenija gljiva. Također se koristi kao ljekovita gljiva jer je dokazano da posjeduje antivirusno djelovanje, jača otpornost prema gripi i liječi ulkusne bolesti.

Status jestivosti: potvrđeno jestiva (14 potvrđenih jestivosti, 1 nepotvrđena jestivost)

Napomena: Ima mnogo varijacija što stvara zabunu, a sve su jestive. Kod gljiva bez mrežice ili s jedva vidljivom mrežice na stručku i sa žućkastim cjevčicama, proba okusa je najsigurnija metoda kako bi se utvrdilo da se ne radi o nejestivom i nevaljalom gorkom žučnom vrganju (Tylopilus felleus) i trbušastom vrganju (Caloboletus radicans). Raspucani vrganj (Boletus reticulatus) ima raspucanu kožicu klobuka i stručka, mnogo je svjetlija. Šiljatonogi vrganj (Butyriboletus appendiculatus) ima više varijacija, a razlikuje se po zlatnožutoj boji rupica, žućkastom mesu koje je s laganom plavkastom ili ružičastom nijansom, a cjevčice na pritisak postanu zelenkasto-plave. Šiljatonogi i fechtnerov vrganj (Butyriboletus fechtneri) imaju svjetliji klobuk, a kraljevski vrganj (Butyriboletus regius) ima jarkocrveni klobuk koji je u kontrastu sa zlatnožutom bojom rupica.

Referentni izvori: 

1. Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1069. Crnogorični vrganj (Boletus edulis Bull. ex Fries); 1072. Brezin vrganj (Boletus betulicolus (Vasilk.) Pilat et Dermek), Sinonim: Boletus edulis var. betulicola Vasilk.; 1074. Bijeli vrganj (Boletus edulis var. albus Watling), Sinonim: Boletus albus Persoon; 1090. Citronasti vrganj (Boletus citrinus Venturi)

2. Boletus edulis Bull. 2023. https://www.gbif.org/species/5954958